Kolumna By Mravac Plavac 4

Ljeto je, prigodnim rječnikom rečeno, laguna, mogućnost da se čovjek izolira i napuni baterije potrošene tijekom godine. Da reflektira proteklo vrijeme i odluke. Da se prisjeti, čak i onih priča i ljudi koji već dugo pripadaju prošlosti.

Jedna od tih priča je mali trgovački obrt, voćarna koja je krajem pedesetih godina prošlog stoljeća zauzimala ugao moje, sad već višestruko prekopane i izmijenjene ulice. A jedan od tih ljudi je trgovac koji je ondje radio, čovjek čije mi je lice ostalo urezano u sjećanje kao lice samog djetinjstva, pitomo i meko. Štoviše, baš zbog njega voćarna je postala integralni dio kvartovske priče, kao i dio svjedočanstva svakog tko je tih godina rastao u ulici. Kod njega sam pojeo svoj prvi rogač – čudan, duguljasti plod koji bi mi udijelio svaki put kad nisam bio dobre volje. Uz njega sam naučio što znači veresija – kupovina na povjerenje, na dug. Nešto što će nas u formi kredita i bankovnih kartica pratiti cijeli život, a korijene vuče iz Osmanskog Carstva. Kod tog trgovca, dakle, slagao se mozaik mog odrastanja, ali i posla koji ću otvoriti godinama poslije – trgovačkog obrta na kraju te iste ulice. Obrta koji ću graditi i voljeti, ali ću vrlo rijetko osvijestiti kako je, kada i iz kojeg točno razloga nastao. Iz kojeg lica u slojevima sjećanja.

Zato je tu ljeto – laguna u koju se čovjek može sakriti i barem letimice pogledati vlastitu povijest. Pronaći točku u kojoj je počelo nešto dobro. Smiriti se i skupiti snagu za dalje. Čeka nas izazovan kraj godine.

 

Vaš Mravac Plavac